A ja? A ja prijatelju, još se sjećam njihovih suza, njihove krvi, njihove patnje. Premda, godine prolaze, prijatelju. Prošlo je više od dva desetljeća. Ali u mom srcu još je njihov žar, njihova žrtva za ideale. Ta žrtva, taj žar, nikad prijatelju se neće ugasit u mom srcu. Te rane, one su i danas svježe! I danas, kako njih, tako i mene bole te rane. Produbljuju rane oni prijatelju, koji nisu znali to živit, nego su lagano zaboravili. "Pusti njih, oni su mrtvi, poginule budale za ideale!"-Rekli su mnogi, prijatelju. Nemoj ih zaboravit, molim te. Živi i ti to, prijatelju, živi! Ne daj da se to ugasi, ne smije. Ako ugasimo to, prijatelju, ugasili smo ono što nas je sačuvalo u zemlji mora i gora, ravnica i planina...
Nema komentara:
Objavi komentar