Neželjena odgovornost i otupljena savjest, a glad za moć

Pomalo iz društva iščezava pitanje zašto patnja jer je svima toliko izvikana ljudska sloboda poslužila kao opravdanje za sve postupke pa tako i alibi za svako zlo, koje je za jedne užitak, a za druge patnja. O patnji bi pitali samo oni koji je doživljavaju, ali ne oni i koji je čine. Za ove druge sve počinje i završava njihovom slobodom. Bahateći se naokolo moći, vlasti, ponosom, bez imalo savjesti i odgovornosti, a i što će im to, kad su oni slobodni?
Nabrojat ću nekoliko stvari koje zadnjih dana mi se vrte po mislima i ostavljaju gorčinu: silovanje djece u školi, samoubojstvo žrtava nasilja, odnos prema životu od začeća i na kraju monstruzno (ne može se nazvati životinjsko jer se tako životinje ne ponašaju ni prema svojoj ni tuđoj vrsti) zlostavljanje životinja. Mnogi bi me možda ovdje prozvali zbog nabrajanja odnosa prema životinjama i ljudima u istoj rečenici, dakako da nije isto. Ono što želim istaknuti je to da je Bog dao vlast i upravljanje čovjeku nad životinjama (ne i nad drugim čovjekom), a to je toliko nemilosrdno iskoristio proširivši na sve stvoreno (uključujući čovjeka) i stavljajući svoju slobodu kao kriterij svega opredjeljujući se biti diktator i tiranin svemu stvorenom bez ikakvog uzora u Bogu kao pravednom Ocu po kriteriju milosrđa i ljubavi. Uz vlast i upravljanje neodvojivo ide odgovornost i briga, a ne okrutnost, nadmoć, iskorištavanje, zlostavljanje.

Još gorči okus ostavlja nemoć nad svim ovim što bi čovjek sve želio kriknuti drugome, kriknuti svijetu, onima koji su odgovorni bez odgovornoti. Koji je to priziv savjesti, ako se više što ima i prizvati, koja je to ljudska dimenzija koja je probuđena, a koja je to ostala uspavana, zatomljena? Hoće li čovjeka progutati vlastita glad za moći, ponosom, vlastita oholost?

Gore je već spomenuto kako iščezava pitanje o ljudskoj patnji, to mišljenje je zasnovano na temelju toga što čovjek prestaje tražiti odgovor u nečemu iznad čovjeka jer vidi odgovor na to u čovjeku do sebe. Toliko se već čovjek objasnio postupcima u navodnoj slobodi, da patnik može samo tražiti milost i pomoć od Gospodina, ali ne više i krivnju.