"Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi." Mt 22, 11-12
Mi koji smo došli iz malo "tradicionalnijih" sredina vjerojatno poznajemo termin "misna" odjeća. Uvijek je najljepši, najskuplji i najsvečaniji dio naše odjeće bio onaj za Misu. Svojim odjevanjem se pokazivalo da se drži do nečega. Liturgija je bila ono najveće i najsvečanije u životu, zbog toga i naša odjeća treba biti svečana. Naša odjeća je dijelom pobožnost. Svjesni smo da i sam svećenik ima određenu odjeću, koja ja sama po sebi drugačija od one koju mi svakodnevno susrećemo. Dakle, ta odjeća nas na jednoj psihološkoj razini upućuje na nešto drugo, nesvakodnevno.
Svakako, najvažnije je da smo duhovno spremni za liturgiju, ali nikako nije nevažan onaj način na koji mi svojim tijelom pokazujemo koliko držimo do liturgije. Kako svojim ponašanjem ,manirima tako i oblačanjem. Moramo uvijek biti svjesni toga da nas Bog želi cjelovite, ne polovične. Želi na cijele. Duša ne može stajati bez tijela. Znamo da nam Isus zapovijeda da se "ne brinemo", a ne da nemamo. Stoga je svakako protuslovan prigovor da "Boga nije briga kako izgledamo".
Ono što je okruživalo i upotpunjavalo samu liturgiju kroz njenu povijest a i danas nije bilo svakodnevno. Počevši od glazbe, do sama arhitekture, ponašanja i drugih faktora. Po gradnji i uređenju crkava, osobito onih starijeg godišta vidimo na koji se sve način pazi na detalje, na ljepotu prostora. Svojim prisustvom i mi činimo taj prostor, uljepšavamo ga ili... Ako smo mogli paziti na koji ćemo način pjevati Bogu, u kojem okružju ćemo napraviti crkve, onda bi trebali i paziti na koji način dolazimo ispred Njega. Liturgija je Nebo na zemlji. Nebo nije samo tu zbog sebe, nego zbog nas. Pokažimo koliko držimo to "Neba", ali cijeloviti.
Nema komentara:
Objavi komentar